Kako krijepimo tijelo tako i naš duh teži nadogradnji i obnovi.
Pomodarstvo ili stvarna potreba duboko se ustalilo u našoj zajednici.
Odlazak danima po duhovnim obnovama koje jedni od naših svećenika promiču dok drugi ne žele čuti o istom.
Gdje su sve te duhovne obnove bile dok su naše bake čvrste i kršne hercegovke pobjeđivale ratove i nevolje bez muževa i djece s iscrtanom i potrošenom krunicom u ruci…neznamo stup života tada je bila snaga i rad.
No neka su nova vremena i novo b reme pritišće narod i njegove pripadnike.
Govorio bi jedan svećenik koji je već i otišao s ovoga svijeta,-ne glibajte za svakim-Bog mu dao pokoj dobroj duši.
Dok su se jedni zgražali nad njegovim riječima,drugi bi govorili-dobro čovjek i govori.
Što bi mi zaključili nego kako obnavljamo tijelo obnovimo i dušu.
Zar nije svaki dan duhovna obnova ako živimo život po Božijim i ljudskim načelima.
fotografija narod.hr
